Idealizovanje i cekanje
38, Oslo, Норвегия

Sedela je i cekala,cekala te divne velike plavo zelene oci,cekala taj divan iskren zagrljaj,pogled koji je mogla citati,kao i on njen. Cekala je to primicanje jedno drugom u toploj noci,i onda poklanjanje zagrljaja umesto poljubca.

Cekala je onog kog je ljubila na sred raskrsnice kasno u noci u jednom gradu u Bosni dok su auta trubila i ljudi bjesni govorili da se sklone,a oni, oni su bili srecni samo bi se nasmijali i cvrsto uzeli jedno drugo za ruke i nastavili njihovu setnju. Nadali se spajanju,nadali se da ce imati njihov mali slatki dom. Cekala ga je da mu pokaze divnu luku,prelepo setaliste kraj mora kroz sumu,plazu punu skoljki,stazu s koje su svi svetski poznati skakaci skakali. Njeno prvo radno mjesto,prvi stan,prvi izlazak. Cekala je da ti pokaze svoj novi dom.

Cekala je da joj sviras gitaru do kasno u noc,cekala je da se smiju gluposti kao sto je njen hod na stiklama, kao sto je njegovo nepoznavanje njene drzave.Cekala je njegove ljepe duge prste,s uvjek ljepo i pravilno zasecenim noktima,jagodice iako izborane od zica na gitari,ipak su bile tako njezne. Njegov osmjeh i mljackanje na njene svjeze napravljene lazanje,i palacinke s nutelom. Na pogled preko obrva savijene glave i pitanje a plazma? Osmeh pun srece kad bi rekla da ju je stavila. Oblizivanje divnih punih usana i mljackanje pre nego uzmes prvi zalogaj. Poljubac posle klope. Da,naravno u obraz,ne brini nije zaboravila. Cekala je njenu pjesmu i njenu club cokoladicu.

Cekala je onog ko je pisao tako divno flertujuce poruke,koji joj je mamio osmeh na lice svaki put kad bi vidjela to ime na displeju. Onog neshvacenog,a punog razumjevanja,onog sto bjezi sam od sebe i ne zna gdje ce.

Sjedela je na klupi i cekala. Na autobuskoj stanici. Dosao je onaj,onaj koji nije znao da zagrli,tako hladan i bahat zagrljaj. Onaj kog nije drzala za ruku,jer nije imalo smisla. Onaj koji se ljubio grozno,voleo alkohol,izivljavao se na gitari,mrzeo sebe a ljude oko sebe jos i vise. Paranoje su bile svakodnevni neprijatelj ili mozda cak i prijatelj. Teniska loptica razbila je idilu,mastu i osmeh. Komadici nisu mogli da se skupe,suvise su sitni bili. Kula od karata se srusila. Zvuk gitare zamenio je zvuk praznih flasa. Divne oci koje je mogla da cita postale su crne,s podocnjacima. Poljubci na raskrsnici i mastanja o novim mjestima zamenila je paranoja od javnog saobracaja,njegovi krici i urlanja na javnim mjestima i kad bi izasao.

Divne prste koje je cekala zamenila je masna duga kosa,i neuredna brada. Njen smajli na hrani nisi ni video pored flase vina na stolu. Umesto club cokoladice dobila je prazne flase i limenke piva ispod kreveta u spavacoj sobi. Jedino sto ju je nasmijavalo i davalo nadu bila je jos uvek poneka porukica na displeju od onog neshvacenog,od onog koji bjezi.

Cekala je nedocekano,nadala se nemogucem i zivela u masti. Stvarnost je bila surova i teska,no ipak je postovala sebe vise i budila se iz svoje maste resavajuci svoju stvarnost,vracajuci osmjeh na lice. Osmjeh koji je uvjek imala i za svakoga. Jedina stvar koju joj nikada nisu mogli uzeti,a ni predpodstaviti njenu unutrasnju bol.

14 просмотров
 
Комментарии

Комментариев пока нет.
Будь первым - напиши свой комментарий.

Дневники
Дневники обновляются каждые 5 минут