Tamnica utopljenih dusa
30, Kikinda, Serbia

Tamnica... Mrak... Da li neko zeli biti zarobljen? Zbog sopstvene nemoci i, moci i kontrole drustva zivot nam postaje zatvor u kojem su utopljene duse veciti zatvorenici. Za takve... Nema pomilovanja!
Koracaju svetom kao dusi, jer na njih ne pada ni zracak svetlosti. Da li zato sto oni ne zele ili im je takva sudbina. sve tece, sve se menja, ali samo praznina ostaje i raste u nedogled.
Mrkli je mrak. Dusi su svuda oko nas... Drhtim... Ako me ikada bude dotaklo osecanje utopljenosti da li ce ono zauvek ostati?! Bojim se... Sta je dovelo do takve hladnoce? Da li to sto su u sadasnjem svetu vrline postale mane, pa se samim tim i, dobar i vredan covek smatra praznim i hladnim..?
Kakav je osecaj davljenja u velikim dubinama, kada nema vazduha? Da li se moja dusa tako oseca..?
Kazu, osecaj se ne moze opisati, samo se moze doziveti. Ali da li je iko preziveo da moze da prica o tome?
Pitanja se nizu kao niti... A odgovora nema.. Zelja za izbavljenjem je sve veca.. Moze li se to samostalno ostvariti? Moze li duh zaista da postane covek?! Hoce li mu neko dobaciti pojas za spasavanje i izvuci ga iz utopljenicke postelje.

13 просмотров
 
Комментарии
Aleksandar Simic 13.02.2015

Život je okean.Ko ne zna da pliva, davi se. Ako je sposoban,a ne zna da pliva, biće na leđima onog ko zna da pliva.

Piraterija 05.02.2015

Hoce, ali se utopljenik plasi da ce ponovo upasti u dubinu ako krene izvlacenje.

Дневники
Дневники обновляются каждые 5 минут