Analiza Istine
Ovaj članak
opisuje način na koji se može pristupiti ovim svim podacima i koji može
poslužiti za filtriranje svih mogućih podataka da bi se "izvadila"
istina iz svega toga.
Proces na kojem
je bazirano ovo istraživanje ima dva aksioma:
1. istina nije
relativna
2. istina nikada
nije u kontradikciji sama sa sobom.
Iz razloga što
istina nije relativna, neke ideje su objektivnije od drugih. To znači da ma
koji vaš pogled na svijet bio, uvijek može biti malo objektivniji. To pokazuje
da ipak ima nešto za što se valja malo i potruditi.
Ideja da istina
nikada nije u kontradikciji sama sa sobom je vrlo snažna tvrdnja. Laži mogu
biti u skladu s time također, ali mješavina od laži i istine će pokazati
kontradiktornosti. Možete koristiti taj princip da bi otkrili što je istina, a
što laž. Evo što pod time mislim: teško je reći da je jedna jedina ideja
istinita ili lažna, kao i što je teško reći koja je od dvije iste
"kockice" lažna, a koja istinita, odnosno koja u koju grupu spada.
Ali jedna veća kolekcija nekontradiktornih ideja će otkriti da li je čitava
kolekcija istinita ili lažna. Što je veća kolekcija, to je lakše za vidjeti ono
što je laž, a što istina. Počnite sa jednom nejasnom "kockicom",
nađite ostale koje "pašu" na njih, i ubrzo ćete moći vidjeti i reći
koje će dvije "kockice" ići "skupa", odnosno koje će se
slagati.
Druga analogija
je traženje zlata pomoću sita. Počet ćete sa velikom količinom materijala koji
sadrži i mulj i zlatne djeliće, pa ćete protresti sito i pustiti mulj da se
ispere. To prikazuje da je vrlo važno da konstantno razmišljamo, čitamo i
diskutiramo o velikim količinama novog materijala koji tada možemo sortirati
ili filtrirati pomoću intuicije i kritičkog razmišljanja da bi mogli otkriti
istinu.
Bolje je gledati
što ne valja s teorijom, nego što je u redu. Debate se mogu žestoko voditi
vječno radi tisuće činjenica koje podržavaju jednu jedinu laž, ali nitko ne
može prigovarati jedinoj činjenici koja pobija tisuće laži.
Zapamtite, sve
dok je vaš pogled na svijet u skladu sa svime, vjerojatno ste ili potpuno u
pravu ili potpuno u krivu. Kombinirajte taj princip sa procesom od šest koraka
koji ću kasnije opisati i imat ćete efikasnu metodu koja će odvojiti istinu od
laži. Proces otkrivanja istine je jedan ciklus u kojem skupljate materijal,
formulirate teorije, izbacujete apsurde i onda prikupljate još više
materijala... i tako u krug.
Najvažnije,
istina je uvijek provjerena i logikom i intuicijom - logika bez intuicije ili
intuicija bez logike nikad se ne koriste odvojeno u određivanju istine. One
moraju biti korištene u tandemu, odnosno paru. Ako je konflikt između logike i
intuicije, provjerite vaše logičke pretpostavke. Koristite intuiciju za vođenje
i logiku za analizu.
Proces od 6
koraka:
1) Prikupite nove
ideje iz promatranja, diskusija ili nekog napisanog materijala. Tada uzmite
misteriju, kontradikciju i set pogleda ili bilo čega što trebate objasniti ili
rješiti.
2) Za napraviti
dobru teoriju koja će to objasniti sve to, trebate početi sa iznošenjem svih
mogućih mogućnosti. To znači, sve dolazi u obzir, niti jedna ideja nije
smiješna. Koristite vašu intuiciju i nagađanja.
3) Kako dolaze
ideje koje vam padaju na pamet, koristite kritičko razmišljanje da bi
eliminirali sve što je u kontradikciji samo sa sobom ili totalno nemoguće.
Pogledajte ima li "rupa" u tim idejama, pokušajte ih izbaciti.
4) Od
"neprobojnih" teorija koje su ostale, selektirajte onu koja:
- objašnjava sve činjenice
- objašnjava činjenice bolje od drugih teorija
- objašnjava činjenice koje prethodne teorije ne mogu
- je logički dosljedna i nema unutrašnje kontradikcije
- ima smisla
- za koju osjećate intuitivno da je u redu.
5) Teoriju je
vrijedno zadržati ako:
- sadrži stvari koje će biti kasnije potvrđene pomoću sagledavanja stvari
- nađete vezu iz drugih nezavisnih izvora
6) Ako se nešto
pojavi što "izaziva" teoriju, tada:
- provjerite da li je to zbilja izazov koji bi mogao pobiti teoriju, a ne samo
varljivi paradoks baziran na pretpostavkama ili nekorektnim pogledima
- provjerite da li je izazov vrijedan, ili je sam po sebi proturječan i pun
rupa
- modificirajte teoriju da se prilagodite izazovima
- izbacite novu teoriju koja objašnjava sve elegantnije nego stara teorija
Ovo je potpuno
suprotan proces nego što se koristi u znanosti i matematici koji počinju sa
aksiomima i sve se kasnije gradi prema njima. Problem te metode je da počinje
sa vrlo ograničenom konačnom "količinom" i "puže prema
gore" polako poput stalagmita. Ako su pretpostavke ili aksiomi krivi, tada
je sve građeno i temeljeno na pogreškama. Nadalje, takav proces ne može
preskakati korake, a i uvijek treba provjeru kod promjene prema idućem koraku.
Ne može preskakati korake točnosti ili logike, i zato ne može napraviti pomake
u paradigmi ( danom primjeru ). On je nefleksibilan proces koji definitivno ima
svojih prednosti kad se radi o aplikacijama visoke rizičnosti koje zahtjevaju
mnogo sigurnosti i osiguranja, ali kad se radi o probijanju novih područja,
nevjerojatno je spor. Bilo koja kreativnost u tom procesu se događa samo u
formacijama osnovnih aksioma ili u slučajnostima koje se nađu na putu.
Proces koji je
opisan u ovom sažetku počinje sa beskonačnom količinom podataka i
"struganju" onoga što se ne uklapa. To znači da tu nema potrebe za
preskakanjem logičkih "ponora" jer netko pristupa problemu s druge
strane. Puno je jednostavnije sagraditi most ako je netko već na drugoj strani.
Slično je i kad se temeljna ideja potvrdi pomoću ovog procesa, lakše je raditi
unatrag i logički premostiti ponor. Također, slaganjem ideja koje pašu jedna uz
drugu i sortiranjem i odvajanjem od laži zahtjeva kreativnost u svakom koraku,
pa je to najbolja metoda za postizanje brze inovacije, odnosno saznanju o novim
stvarima.
Metode
zavaravanja
Ovaj svijet je
pun čuda, ali također je pun i zavaravanja. Dok niti jedan put nije krivi put,
neki putevi su više u krug i više bolni nego drugi. Znati što tražiš može ti
uštedjeti mnogo nepotrebnih nevolja. To proističe iz slaganja entuzijazma s
oštroumnošću i istraživanja mudrosti neophodnoj za navigaciju na čisti put.
Ovdje je lista
nekih uobičajenih zamki koje ljudi mogu doživjeti u njihovim istraživanjima za
viša razumijevanja. Većina od ovih primjera je sakupljena iz osobnih iskustava
i promatranju grešaka kod drugih:
- Točna proročanstva
nisu garancija pozitivnih namjera. Zavaravajući izvori mogu napraviti
uspješna predviđanja samo da bi isključivo dobili slijepu privrženost,
uzrokovali osjećaje sudbine, ili kreirali samo-ispunjavajuća proročanstva.
Kad pozitivni izvori daju predviđanja, oni poštuju slobodnu volju i
prezentiraju mogućnosti bez stravičnih opisa ili prekomjernog fatalizma.
- Ako srž materijala
sadrži nepobitne istine nužno ne znači da ga to čini točnim. Zavaravajući
izvori mogu naslagati cijelu hrpu laži pod istinite osnove, dok površni
slučajevi jednostavno legnu zajedno sa egzistirajućim materijalom.
Nasuprot tome, pozitivni materijal je uvijek više nego samo zbroj svojih
dijelova i prezentira ekstra-informacije koje su nove, praktične i moguće
za provjeru.
- Preokupacija sa nižim
istinama može odvratiti od potrage za višim istinama. Na primjer, opsesija
s otkrivenom političkom korupcijom može odvratiti od stjecanja neophodnog
duhovnog jačanja, što je popularna taktika korištena od
hiperdimenzionalnih entiteta i njihovih ljudskih agenata. Pozitivni izvori
daju prioritet tako da oblikuju niže istine u njihov konteks viših istina.
- Samo zbog toga što
nešto sadrži umotane trivijalne stvari, kompleksni žargon, i brdo
stranica, to ne znači nužno da sadrži i apsolutne istine. Iluzija
apsolutnog baca ljude u potjeru u divljinu za velikim istinama, dok ju je
bolje negdje drugdje naći. Pozitivni izvori su kompleksni jedino iz
razloga točnosti i višeslojnosti problema.
- Alternativa pogrešnom
sistemu vjerovanja ne mora biti uvijek bolja alternativa. Odbijanje nečega
i traženje njegove dijametralne suprotnosti može jednostavno biti kretanje
iz samozavaravanja u samouništenje. Pozitivni izvori ne obvezuju to mehaničko
binarno razmišljanje i umjesto toga prezentiraju izbalansirana rješenja
koja premašuju takva lažna račvanja.
- Zavaravajući izvori
dobijaju vjernost pomoću djelovanja na ego i igranjem na nesigurnost. Mi
smo svi specijalni i ovdje smo radi razloga, ali te mračne sile skrivaju
svoje slabosti i ciljaju na poniznost i veličaju važnost sebe pomoću
dodjeljivanja jednih granduoznih titula, mesijskih pravila, i odbacuju
povijest iz prošlih života. Pozitivni izvori vam pomažu da postignete
skromno razumijevanje vašeg mjesta u univerzumu bez uzvišavanja ili
obuzdavanja onog što u stvari jeste.
- Ponekad akcija prema
balansu može premašiti težište i postati nova vrsta debalansa. Na primjer,
micanjem štetnih otrova iz vaše hrane kod dijete, može donijeti zdraviji balans,
ali prevelika dijeta bez propisnih zamjena u prehrani može voditi do
neuhranjenosti. Da bi izbjegli tu zamku, korektne akcije se uvijek
poduzimaju do stanja balansa.
- Prava metoda krivoj
osobi može dati suprotne rezultate. Na primjer, metodologija „Fourth Way“
cilja na uzgoju duša unutar onih koji je nemaju; ako se ljudi koji trebaju
dušu, „probude“, rađe nego da im „izraste“ duša, ograničavaju sebe na
takav sistem, oni će pretpostaviti da su manji nego što u stvari jesu i
duhovno se zagušiti. Pomoću znanja o samom sebi, vi ćete znati što je
dobro za vas.
- Darovi nisu uvijek
dani iz iskrenosti. Otetim ljudima od strane vanzemaljaca su često dane
psihičke moći i čak mogućnosti lječenja, ali to su bezvrijedne bižuterije
za koje vanzemaljci ne mare i koje su dane za uzvrat spiritualnog i
biološkog vlasništva nad otetom osobom. Darovi su jedino iskreni kad se
daju bezuvjetno i nesebično.
- Biti pod napadom nije
uvijek znak da ste na pravome putu. Napadi mogu ponekad služiti kao lažna
potvrda, da bi uboli stoku i napravili joj paranoju i prionuli što više u
njezin zavaravajući sistem vjerovanja, kao kad pobožni Katolici imaju
demonske napade jer se lako stjeraju u tor i služe kao hrana. Za one na
pravom putu, napadi su daleko sofisticiraniji; oni gledaju da potkopaju
vjeru u sebe i pritišću nekoga da počini samoubojstvo, ili našteti sam
sebi.
- Astralne varalice
često poprime izgled impresivnih karaktera kao povijesnih figura, velikih
učitelja, arhanđela, Isusa, ili vanzemaljaca. Oni to čine da bi formirali
parazitsku vezu sa onima koji povjeruju u tu prevaru, i tada prevaljuju
veliki put da bi izgradili svoje ličnosti. Materijal bi uvijek morao
biti procjenjen svojim sadržajem, a ne njegovim izvorom, i
zavaravajući izvori će dati podmuklo nekompletan ili „prazan“ materijal
zbog svojih samo-proglašenih dokumenata.
- Plemenite namjere
mogu biti iskrenute u don-kihotska ponašanja. Oni sa dobrim srcem mogu,
radi nedovoljnog znanja ili neprizemljenog idealizma, biti vođeni na
stranputicu jer se od njih zahtjeva mnogo vremena, energije i resursa da
bi ih se držalo u uvjerenju da čine neku razliku, dok njihovi talenti u
„široj slici“ mogu biti razvijeni i primjenjeni negdje drugdje.
Oštroumnost zahtjeva da se ne dozvoljava subjektivnosti i željnom
razmišljanju da zamaskiraju upozoravajuće znakove koji govore da ste na
krivom putu.
- Grupna suglasnost je
mač sa dvije oštrice. Dok povjerenje i sporazum između mnogobrojnih
individualaca umanjuje rizik na osobnoj bazi, ako čitava grupa može biti
uvučena u slaganje s lažnom idejom, tada bilo koja individua, koja je u
njoj, bude odbačena u racionalizaciji da je ta individua više u krivu,
nego čitava grupa. Osobna komunikacija s nečijim srcem i umom će uvijek
uzeti prvenstvo nad grupnom suglasnošću jer je istina unutar njega.
- Bilo što dobro može
biti prikazano u lošem svjetlu; bilo što loše može biti prikazano u dobrom
svjetlu. Uzimajući najbolja obećanja zavaravajućih izvora i uspoređujući
ih sa najgorim rizicima produktivnog puta, zavaravajući put može lažno
izgledati kao optimalni izbor. Jedino pomoću ispitivanja totalno svih
opcija, netko može napraviti izbor, iz svih danih informacija.
- Metoda ili sistem
„samo radi i daj vidne rezultate“ nije garancija da je to sistem za
dobrobit. One rezultate koje ti vidiš mogu se slagati sa većim količinama
štetnih rezultata koje ne možeš vidjeti, što je specijalno istina kod
sistema koji potiču naglašenu tehnologiju, rituale, ili formule za
spiritualnu vježbu, samo-određivanje, i otkrivanje. Najbolje što netko
može učiniti je da promotri dobitke, ali pronalazi i sve potencijalne
štete kojim sistem ide protiv njih.
- Prevara obično
oponaša istinu što je moguće bliže, sve dok se ne propagira i onda je
suprotno. Ona dijeli površne karakteristike pozitivnih izvora i nada se da
ciljana publika neće gledati unatrag površnu krivotvorinu. Ultimativno,
nešto uvijek teži k osjećanju te prevare tih izvora unatoč površnom obliku
koji izgleda uobičajeno; jednom kada vas intuicija upozori, razum vam ne
treba više djelovati kod tog problema.
Na razie nie ma żadnych komentarzy.
Dodaj komentarz aby rozpocząć dyskusję!