...Uljuljkana u snove ne želim da se probudim. Običnom gumicom
izbrisana granica tolerantnosti. I reči: sujeta, bes, strah,
poniženje, razum. Ostaviti samo ovo kristalno čisto što smo zaista
mi. Imamo li dovoljno snage da prođemo pored života a da nas ne
promeni i ne istroši, da zauvek ostanemo slepi za sve ružno što
hoće da nam se uvuče pod kožu?
Ako je dozvoljeno nadati se, smemo li i da očekujemo? Postoji li
razlika između večnosti i jednog trenutka kada smo zajedno? Postoji
li bilo šta izvan ove planete da ne čeka nas? Zvezde nas čekaju da
ih naučimo da se smeju.
Kad se crna rupa pretvori u najsjajniju zvezdu, shvatićeš da ništa
nije ni slučajno ni uzaludno.Kosmos je haos u mojoj glavi. Sve je
tu, samo nikada neću naučiti da izmišljam zvezde
padalice...
Čuješ li kako je blaga tišina nekapnute suze?
Dobro je ponekad zaplakati uz smešak.
To su one tuge zbog prohujale radosti,
koja se suzama ne sme naružiti,
jer bolje je što je prošlo, nego da nije bilo.
A možda bi bolje bilo da nije bilo,
kad nikada više biti neće?
Čuješ li kako ćutim tugu zbog toga?
Dobro je ponekad prećutati
da ne umem bez tebe.
Zašto da te mučim svojom mukom?
Bolje da ćutim i da te volim,
to ne možeš čuti..
Kad prodje, ako prodje, ovo nevesto iscekivanje zaborava, imacu hrabrosti i snage da slusam tvoj glas dok zmurim. Kad prodje, ako prodje, ovo besmisleno ignorisanje nedostajanja. Svega sto je nekad bilo zauvek tvoje, zauvek moje, zauvek nase, moci cu u ocima da pogledam sitnice od kojih sad sklanjam pogled, jer jos uvek imaju tvoj oblik, miris, dusu, ime....
..Svi mi imamo neku svoju tisinu. Tisinu koju ne moramo opravdavati nikome. U toj tisini se vode velike borbe nasih srca. U njoj odlucujemo hocemo li nastaviti dalje ili pak dici ruke od svega. Ne diraj onoga ko se povuce na neko vreme u samocu, samo njemu znanu. Jer, svi mi padamo i trazimo nacin kako ponovno ustati i koracati dignute glave. Kao nekada..
Jedne noći zamagliće ti se pogled u nekoj zadimljenoj birtiji ... čvrsto ćeš stisnuti čašu, ispijati vino kao njene usne ... tražićeš pogledom sve one što na nju liče ... prevrnućeš svaki kutak svog sećanja ... davićeš se u sopstvenom negiranju i ćutati ... njen lik ćeš naslutiti na dnu ... nestvaran i tako dalek ... osetićeš njen dah na svom ramenu, prste u kosi i lagaćeš da je zbog vina ... vino je krivo što sad nemožeš da je dodirneš ... reči su bile lažljive i one su krive što ti sad tako prokleto nedostaje ... sve žene koje…
♥ Dođi... Prisloni svoj dlan na moj... Osjeti moju toplinu ruke... ...Prstiju između tvojih... Dođi i zaplešimo ... ...Na melodiju čarobnu,divnu... Zaplešimo kao zvijezde..Na mliječnoj stazi... U plavetnilu noći... Gdje mjesec se smješi... Namiguje i obasjava nam put... Dođi ... Čekat ćemo zoru... Kapljice rose... Neka umivaju naša lica... Plesat ćemo kroz cijeli dan... Kroz život sav... Čekati zalazak sunca... Gledati nebo boje lavande... Gledati duge... Sve šarene i duge pruge... Dođi... ♥
As I look into you eyes
I know the reasons why
My life's worth a thousand skies
You're the simplest love I've known
And the purest one I'll own
Know you'll never be alone
Posle nekog vremena naucis da ljubav ne znaci oslanjanje, a drustvo ne znaci bezbednost, i pocnes da ucis da poljupci nisu ugovori i da pokloni nisu obecanja. I pocnes da prihvatas poraze podignute glave i otvorenih ociju, smireno kao odrasli , a ne ocajno kao dete. I naucis da gradis svoje puteve u sadasnjosti jer je tlo sutrasnjice suvise nesigurno za planiranje. Posle nekog vremena naucis da sunceva svetlost moze da opece, ako je ima previse. Zato sadi svoju bastu i ukrasavaj dusu umesto sto cekas da ti neko drugi donese cvece. I naucices da zaista mozes da izdrzis...da zaista…