nocas daleko i nisi pored mene
upoznao je sasvim slucajno,pricao sasvim normalno,onda preokret od slabog poznanstva nastala je ljubav,sve sam to znao ali sam samo cutao,od mene je zavisilo i od nikog vise,ja sam cutao,voleo,sanjao,zeleo pored sebe,sve ok bilo i onda je samo izletelo "eeeej ti mi znacis",pristigla je poruka "znam i ti meni",ali onda je usledilo,"nesto vise od prijateljstva"...strah od gubitka,strah od priznanja i strah od njenih reci,pitanje sta li ce stici kao odgovor,svega te 3 sekunde prolazile su kao vecnost i onda stize odgovor,"pa i ti meni",sve je krenulo kao iz pocetka,nekog boljeg pocetka,vise nisam imao strah niti je ona,nocima mi je pricala…
Ulepsaj mi dan ne trazeci nista
tek dvadeset,ne znam sta cu sa sobom,tek dvadeset,a pobegao bih od sveta,tek dvadeset,a mnogo toga je proslo,ponekada pomislim da skoro niko nije covek,a onda setim se da postoje par osoba za koje znam da su tu i da ce ostati tu,imao mnogo drugova svi su otisli,nisu mrtvi za mene i dalje sam tu za njih,ali ono sto se desi ne moze se ispraviti,zato znam da imam dva dobra druga koja su tu uvek i kada nesto po zlu krene i kada je sve ok,jedna zenska osoba koja je uvek bila tu kada bio u bedaku,kada nisam znao kuda ona je…