Zivot..Tezak, a mozda ustvari sasvim jednostavan i lak samo kad bi umeli da ga zivimo tako..Kada ne bismo zeleli sve odmah i sada, kada bi nas krasilo strpljenje i optimizam.
Kada bismo imali meru u svemu zivot nam se ne bi pretvorio ni u trku a ni u tapkanje u mesto.
Naravno ni u prepustenost vremenu da nas nosi,uz opravdanje da nista ne treba planirati.
Zivot bez nade, bez ocekivanja, bez zelja i planova je kao sarena ali prazna kutija po kojoj se hvata paucina.
Pronaci meru u svemu je put ka ostvarenju.
Nego, pitate li se nekad zavisi li nas zivot samo od nas?
Mozda ne sasvim, ali u velikoj meri sigurno da.
Mnogi , sa stanovista vere ce reci ''Ne, Bog je taj koji odlucuje o svemu''
Ja sam vernik, ali se ne slazem sa tim. Zivot je nama dar od Boga, a nacin na koji ga zivimo je nasa zahvalnost Bogu.
Cesto razmisljam o zivotu poredeci ga sa velikim belim slikarskim platnom.
Dobijamo ga na rodjenu..Veliko, belo, cisto i neumrljano drugim bojama.
I sta se dalje desava?
Jesmo li mi sami slikari sopstenog zivota mesajuci boje i bojeci svoje dane?
Ili mozda samo ucenici Svevisnjeg ucitelja-''umetnika'' koj nam pridrzava neuke ruke dok pravimo prve poteze po belom platnu naseg zivota?
Kako god bilo,u zavisnosti ko u sta veruje, mi smo ti koji, uz pomoc ili samostalno, povlacimo linije.
Biramo boje.
Preteramo li ponekad?
Mozda prebrzo potrosimo belu i ruzicastu ,mozda ne umemo lepo da ih rasporedimo..
Da, sigurno..Zurimo previse, nemamo strpljenja,volimo te vesele boje ,zelimo sve odmah i sad, zelimo da nas zivot bude obojen samo ljubavlju i svetloscu, zaboravljajuci da u paleti dobijenih boja postoje i one kao noc crne nijanse.
Tako brzo potrosimo tu belu, crvenu, zutu..a na velikom platnu jos je puno ostalo neobojenog prostora.
Ostale su nam samo tamne boje, koje ne zelimo.
Kvare nasu jos nezavrsenu sliku, ubijaju one ruzicaste divne nijanse.
A moramo da nastavimo dalje.
Onda padamo u ocaj.
Prepustamo se letargiji, patetisemo, zalimo za nesmotrenost.
Ne razmisljamo, ne mastamo, masemo cetkicom po napola obojenom platnu, bojeci sivim nijansama ostatak slike.
Hej, polako..Stani..razmisljaj..seti se..
KOMBINUJ BOJE..
Mozda neces dobiti prelepu i kao sunce sjajnu zutu boju, ali uzmi narandzastu, zelenu, ubi crnilo na tvome platnu..
Trudi se..
Ko zna..Mozda ce se odnekud pojaviti jos jedna paleta prelepih svetlih nijansi.
Mozda ce Svevisnji nas Ucitelj nagraditi tvoju kreativnost i trud.
Zato, ne ocajavaj..Mastaj, improvizuj..Jer dok god ti drzis cetkicu u svojim rukama, tvoje platno ima sanse da zasija.
A tvoj zivot da dobije novi smisao.
*HI* *THUMBS UP* *YES*
*HI*
Lepo... :-) *ROSE*
hvala
*OK* *THUMBS UP* *YES* *HI*
*HI*
Sjajnoooo!!!!!
''Pronaci meru u svemu je put ka ostvarenju.''
+++++++++:*
Hvala N.
Zaista mislim da covek mora pronaci meru u svemu i biti realan, jer nekada su zelje daleko ispred mogucnosti a time samo dovodimo sebe do faze razocarenja u sve, pa i u zivot
*THUMBS UP* *ROSE*
Hvala Duska
*ROSE* *ROSE* *ROSE*
*DRINK* *DRINK*
Naravno! I ja sam došla do istog zaključka! Bravo za blog!
:-)
hvala
odličan blog
hvala
Zanimljivo :)