Muž i žena odu na odmor na jezero poznato kao meka i raj za ribolovce. Muž obožava da u ribolov izadje u cik zore, a njegova žena obožava da u miru čita knjige.
Jednog jutra, muž se posle nekoliko sati ribolova vratio i odlučio da malo dremne, a supruga je tada rešila da se sama izveze malo čamcem na jezero.
Upalila motor i izveze čamac na jedno usamljeno mesto, baci sidro, izvadi knjigu i nastavi da uživa u tišini i da čita svoju knjigu.
Uskoro naidje ribolovni inspektor u svom čamcu, pristane uz njen čamac i reče:
- Dobro jutro gospodjo. Šta to radite?
-…
Da, tako me zvala...bebom... A, sve je pocelo bezazleno, sa obicnim pricama, salama kojim smo se zajedno smejali, pogledima koji su se sve cesce i sve duze zadrzavali na onom drugom. A, ja sam predugo bio sam da bih odmah prepoznao ono osecanje koje je probudila u meni - ljubav. Ipak, nije nam trebalo mnogo da to priznamo jedno drugom. Da, imao sam grizu savesti, otimao sam nekome ono sto voli, ali, bilo je to jace od mene, bilo je to jace od nas. Postali smo jedno, toliko smo se voleli da nas je bolelo, toliko da smo znali prepoznati…