Srce se moje umorilo, reklo mi zbogom i otišlo do Staništa srece. I kada je stiglo do toga svetilišta koje je duh osvještao, zastalo je u cudu jer nije vidjelo ono što je zamišljalo da ce vidjeti.
Nije vidjelo moc bogatstva, niti vlasti. Nije vidjelo ništa sem ceda Ljepote, njegove saputnice, kci Ljubavi, i djeteta njihovog. Mudrost.
Zatim je moje srce reklo kceri Ljubavi:,,Gdje je zadovoljstvo o, Ljubavi? Cuh da sa tobom obitava.” A ona je odgovorila: ,,Zadovoljstvo nije ovde, u gradu drži propovjed, tamo gdje su pokvarenost i pohlepa, a na ovom mjestu nama zadovoljstvo ne treba. Sreca ne želi zadovoljstvo, jer sreca nije ništa drugo do žudnja za sjedinjenjem, a zadovoljstvo je razonoda koju pobjedjuje zaborav. Besmrtna duša nije zadovoljena jer ona uvjek žudi za savršenstvom, a savršenstvo je Vjecnost.”
Srce moje je razgovaralo i sa cedom Ljepote, reklo je: ,,Pokaži mi tajnu žene, o, Ljepoto, i prosvjetli me, jer ti sve znaš.” A ono je odgovorilo: ,,Ona je ti i ono što si ti bio, bila je i ona. Ona je ja, i gde god ima mene tu je i ona. Ona je poput religije, kada je ne oskrnave neznalci, poput puna mjeseca kada ga ne zaklone oblaci, cista poput povjetarca.”
Zatim je moje srce prišlo Mudrosti, kceri Ljubavi i Ljepote, i reklo: ,, Daj mi mudrosti, da bih je odnio ljudima.”
Ona je odgovorila: ,,Reci im da sreca pociva u najsvetlijim predjelima duha i da ga nikad ne napušta.”