Danas sam nekako ludasto razdragana.Toliko blesava da se bojim takvog stanja.Kad me tako prije nego zora svane počmu opsjedati misli o nečemu šta sam trebala,a nisam ja jednostavno to moram uraditi ili će me ugušiti.
Činim li greške ili je to ono što mi treba da bi ostvarila ono što u nekim normama sebe ne uspjevam.
A,da popijem jednu ljutu!?
Ma ne,može mi preći u naviku pa kud ću onda.
Najčešće.
Skrivam u sebi.Lomim svaki pokušaj sebe u sebi.
A,danas,danas sam posebno hrabra.
Kad bolje razmislim,baš volim takvu sebe.Nedefinirano,definiranu,jednostavno dobru,djelotvornu.
Zašto da moje noći traju kratko?Zašto se buditi nenaspavana?Ne smijem dozvoliti mislima da kolo igraju mojim noćima.Preskaču živice,igraju košarku pogađajući tamo gdje najviše boli,u srce.
Nikada nije kasno povećati samopouzdanje ili ga uopće steći.
I tako kada pritisnu misli,a vi krenite u akciju,oslobađanja od njih.Jednostavno morate imati ispušni ventil,napetost morate izbaciti iz sebe.
Tako sam ja jučer odradila ono što mi je mir oduzimalo.Dobila satisfakciju,a vjerujem da ni rezultati neće izostati.Ako,ne dođu,neću dugo čekati do novog pokušaja.
Samo uporni pobjeđuju.Ne treba odustajati na prvom zapinjanju.Sjetite se knjige"Ne okreći se sine".
Ono što nas ne ubije,jednostavno nas ojača.
Daje nam snagu i pozitivno razmišljanje,da ništa nije nedostižno.Znam da nedostižnosti ima,ali nedam priznati sebi,jer imam snagu dok razmišljam pozitivno.
Vjerujmo u sebe.
Ne dozvolite da vam itko pokvari dan pa ni ove moje nebuloze ukoliko ih pročitate.
Ja nedam.

Нравится 8