Najkraća
priča je u toku.
Dešava se, upravo, sad,
dok pišem. Zasipaju me grudvama, ali ne mogu da se branim.
Ruke su mi zauzete držanjem za slogove, koji se opet drže za reči, a reči za rečenice. Smislene i besmislene, u zavisnosti kojim redom se drže za dva kraja.
U ruci držim prvi kraj.
...dobro je ...grudvama....to je bezopasno,igra...vraca nas u djetinjstvo....
a da je kamen? (6) :D
kad je kamen ne mogu po onoj ko tebe kamenom ti njega hljebom...ne..nego ja njega jos vecim kamenom :)
tako treba! :D