Ona je krug od papira
ona plovi kao glas
za sada sve je u redu
u polusvetlu svojih
velikih soba
Ona putuje kroz
vreme kao po svetu
dobri razlozi prizivaju smeh
trošim ih brže nego ranije
paravan senki opominje na
vreme polaska
Uz pomoć čudnih detalja
ona sakriva svoj strah
u priču punu lažnih imena
Dok čuva tajne, ona ostaje mirna
ona ostaje tako otmeno bleda
polako prelazi svoj najduži put
od juče do sutra, puno za nju
zablude i zaborav, promena
u ritmu disanja
Mi pod jedrima
prepoznajem
ćitam ceo tajni jezik znakova
u običnim stvarima
jos leži muzika
ti me zadržavaš
rečima
Preko šarenog stakla
senke traze pravi zid
za svoju prvu večernju šetnju
iz zbirke nestvarnih stvari
ona izdvaja svoj hir
i stvara neku beskrajnu pretnju
Kao i obično u poslednji čas
vraća, premotava sve unazad
smejem se i ona
opet postaje glas
sve zatvara
c/p
Lepo *OK* *ROSE*
lepa je to pesmica :)
najgore je neko zaostao a zao :-(