Дневник пользователя hakler

hakler
43, Босния/Герцеговина

21.06.2013

Veceras cu dodati malo srebrnog praha cežnje, malo sjetne tuge, i pregršt beskrajnih plavicastih snova natopljenih kapljicama nježnog bola. Nedostaješ mi. I to je sada trajno stanje. Ma koliko se puta vidjeli ili culi, cim prestane žuboriti tvoj glas, cim više ne vidim tvoje lijepo lice, nedostaješ mi. Naša ljubav je veceras sažeta u atomskoj snazi one prozirne suze cežnje I potrebe da smo jedno zauvijek, koja svjetluca u oku i stalno se cini da ce kliznuti niz obraz i pobjeci. A nece, znaš da nece. To je naša ljubav, naš svijet, naši osjecaji, snovi, želje i naša cežnja i…


23.07.2011

Kazu da su se voleli mnogo bio je od nje stariji mnogo.i kada su murekli da ce joj upropastiti zivot rekao je da ce je zauvek napustiti.Molila ga je da ostane cak je i plakala samo da ne ode. On je rekao da ce joj pisati mnogo.
1)pismo-stiglo je dan dva nakon rastanka:pisao je da mu je tesko bez nje.
2)pismo-stiglo je mesec dana nakon rastanka:pisao je da je uspeo da nasmeje sunce.
3)pismo-stiglo je godinu dana nakon rastanka:pisao je da vreme cini svoje i da se puno smeje.
4)pismo-stiglo je pet godina nakon rastanka:pisao je da je bolje sto su se rastali ako…


Imali života posle smrti kada jednom zauvijek sklpoimo oci,hoce mo biti u mogucnosti da sa onoga svijeta vidimo svoje najmilije da im nešto porucimo ili da im bar kroz neki znak,ukažemona nešto što ih u životu ocekuje?Nema covjeka koji to usebi nekada nije pomislio.Pa i najveci bezbožnici moraju bar ponekad o tome razmišljati jer,ako se Isa a.s.(Hrist)u koga mi vjernici vjerujemo,javio svojim ucenicima,mora da je taj veliki covjekoljubac dao mogucnost uz pomoc Božiju svojim vjernicima da i oni bar u nekom obliku,to mogu uciniti ako vec ne da se fizicki pojave kao što je to on ucinio.Na ovo razmišljanje naveo…


Prica se kako su se na zemlji nekada davno susrele sve ljudske osobine i osjecaji.
Ipak DOSADA je u tom neobicnom drustvu stalno zijevala. I kad je vec treci put zijevnula, LUDOST je, luda kao i uvijek, predlozila:
"Hajdemo se igrati skrive!"

SPLETKA je znacajno podigla obrvu, a ZNATIZELJA je, u nemogucnosti da se suzdrzi upitala:"Kakva je to igra?"

"To je igra u kojoj ja pokrijem oci i brojim do tisucu, dok se vi sakrijete. A kada izbrojim, krecem u potragu. Koji prvi bude pronadjen, zauzet ce moje mjesto u sljedecoj igri." Objasnila je LUDOST.

ODUSEVLJENJE je poletno zaskakutalo, dok se RADOST, gotovo bezuspjesno, trudila…


Tesko mi je zapoceti ovu pricu a da mi ne poteku suze na oci ... Svi misle da muskarci ne placu i da lako prebole neku ljubav? Ali kod mene nije bilo tako.

Bilo je to prosle godine kada sam prvi put vidio nick na chatu (ime nije bitno) 21. Nisam obraco veliku pozornost na to, ali nakon nekoliko minuta pojavio se prozorcic na kojemu je pisalo: CAO VITEZ (vitez to je moj nick bio ). Odgovorio sam isto tako lijepo i upito je odakle je rekla je da je iz N.Travnika a ja sam iz Viteza jer je to…


27.06.2012

Poželim.. Da si ovo Brčansko sunce, da me griješ i kad najmanje nade ima.. Ovdje sunce zagrljaj pruža i kad je najoštrija zima. Budi mi Sava moja, da prigrlim tvoju snagu, Sava koja protiče u ritmu moga srca.. Tamo na našem mjestu ono za tebe vjerno kuca. Poželim.. Da si kiša koja mi kuca na prozor. Makar da si to kad ne možeš biti sa mnom. Kroz kapi što se uz staklo lijepe mogla bi me barem vidjeti i čak se nadati da nekako kroz odškrinuti prozor možeš proći.. Na mom toplom obrazu bi se tad rastopila i kao kad…


25.04.2011

Žena je izašla iz kuće i videla tri starija muškarca sa dugim sivim bradama kako sede u njenom dvorištu. Nije ih prepoznala. Rekla je: "Mislim, da vas ne poznajem, ali verujem da ste gladni. Uđite u kuću i nešto pojedite." "Je li suprug kod kuće?", pitali su. "Ne", odgovorila je. "Vani je." "Onda ne možemo ući", odgovorili su. Uveče, kad je suprug došao kući, rekla mu je šta se dogodilo. "Idi, reci im da sam kod kuće i pozovi ih unutra!" Žena je zaista otišla i pozvala starce da uđu. "Ne možemo zajedno ući u kuću," odgovorili su. "Zašto sad?"…


25.04.2011

Hodao čovek plažom i ugleda lampu. Protrlja je da je očisti od peska, kad, koje li sreće, pojavi se duh i reče:

- Dobro, dobro, oslobodio si me iz lampe i znaš kako već dalje ide. Ali ovo je već treci put ovaj mesec i već ste mi dosadili pa se možeš oprostiti od tri želje. Možeš tražiti samo jednu.
Čovek duboko razmisli i reče:
- Evo vec dvadeset godina živim u Americi i voleo bih da posetim stari kraj. Ali aviona se užasno bojim, a na brodu imam morsku bolest. Možeš li mi izgraditi most preko okeana da mogu…


25.03.2011



*Sve dok nas smrt ne rastavi*



Kada sam stigao kući, večera je već bila na stolu. Svojoj supruzi sam rekao
da za nju imam važnu vijest. Sjela je da me, kao i uvijek, sasluša. Gledala
je u mene i očekivala tu važnu vijest koju ću joj priopčiti. Bože, kakvu ću
joj samo bol sada nanijeti. Hoće li to ona moći podnijeti? Jezik se zapliće.
Osjećam da neću moći izgovoriti ono što želim, a moram. Sakupljam snagu i
uspijevam izgovoriti: "Želim da se razvedemo". Pređoše te teške riječi preko
moga jezika i raniše ovu slabašnu ženu. Vidim da joj je teško. Bol koja se
jasno vidi u njenim izmorenim…


Дневники
Дневники обновляются каждые 5 минут