Дневник пользователя diban

Dani idu prolaze
Kao kad sunce izađe
Pa opet zađe

Kolačići sudbine imaju svoju viševekovnu istočnjačku tradiciju;
oni predstavljaju svojevrsni ritual predskazanja.

Veruje se da svaki događaj koji predstoji ima i svoj predznak,
ali naš duh ostaje zatvoren u prepoznavanju, jer i naše oči ostaju slepe pri jasnom viđenju.
Na sreću, postoje "Oči sudbine" koje nas posmatraju!

Poklanjamo Vam Kolačiće sudbine.
Na Vama je da odaberete jedan kolačić koji sadrži i donosi neku simboličnu ili sudbinsku poruku.

Pred Vama su Kolačići sudbine.
Svakog dana odaberite "svoj kolačić" -- svoju sudbinsku poruku.

Nevoljko te ostavljam..........ali vrijeme je da se krene..
ponoc je i moram zakljucati kancelariju da me nocna smjena ne izbaci
znas sve sto treba da znas....
i znas da te volim
svakog trena ma gdje da si
trebas pronaci srecu koju zasluzujes
i ljubav....
koju ces dobiti i dati istovremeno
ljubim te u obraz lijevi
na desnom ti je slusalica od telefona
toliko od mene za veceras i svaku slijedecu noc

Želim da ti govorim o ljubavi, svjetlosti, prostoru.... životu. Tako jako želim da ti pričam o tome kako drvo diše dok, sjedeći pod njim, držim te za ruku. Pričala bih ti o nebu koje nema granica, o tom paperjastom oblaku koji već za neki minut neće postojati... nikada više isti, nikada više tu... I o onim jaganjcima na susjednom brijegu što nesmotreno skakuću odvajajući se od stada; i o vjetru što mrsi mi kosu... Eh... pričala bih ti o bilo čemu samo da osjetim miris tvoje kože, dah sa usana kada mi se približiš bliže... Pričala bih ti o bilo…

Osveta i nije nesto strasno. Koliko god negirali - svi smo se nekad svetili.. Ne treba mi tudja bol, vracam je koliko je i dobijam. Tudje ne diram, svoje ne dam.. Svetim se i za ljubav, ljubav vracam ljubavlju.. Srecu srecom, suzu suzom.. Svetim se i za svaki osmjeh, svaku rijec, svaki dodir.. Osvetu mozemo zaciniti tugom, isto kao i radoscu.. Svako po svom ukusu, i svojoj mjeri..

Hajde zapleši, ljubavi. Možda nikada nećemo biti dio obala nekih još nepoteklih rijeka, možda ni travu nećemo nikada više vidjeti kako zeleni. Zapleši ipak, ti si jedini sin noći za kojeg su još davno bogovi pripravili prijesto. Podijum je osvjetljen a mi smo samo statisti. Za trenutak jedan bili smo rame uz rame u svom tom ritmu koji je imao snagu privida i svih onih neostvarljivih iluzija. Doći će još jedno proljeće a ja ne bih zelila da u njemu postojim

http://www.youtube.com/v/k5erf3MZDKw&hl=en_US&fs=1&

onda.........................Jednom će iz mog groba izrasti
Bezbrojni crveni tulipani
I goreti rumenim plamenom.
Ne čudi se tome najlepša;

Seti se, koliki je silan žar
ljubavi, tebi posvećene
goreo nekad u živom čoveku,
kad mrtav još toliko plamti.

Uvjek je tesko zapoceti pismo.................posebno ovo...jer sad bi trebala reci, sve sto me tisti, grize ,mori. ove mjesece mogu reci i godine koliko te znam................Trebala bi, napisati sta me sve sputava ,,do iskonske srece sa samom sobom,,,,,,,,,,,,Nekrivim ja ni sebe ni tebe ni vrijeme sto je nepravo za sve ovo,,,,,,,,,Stojim cvrsto na zemlji,ukopanih nogu u blato ceznjutljivo gledajuci zelenilo ispred sebe,,,Pokusavam udahnuti vazduh isusenim usnama.dotaknuti oblak golim rukama, sunce..........rekoh da stojim cvrsto na zemlji ali misli su mi u zelenom polju,,,,,,,,,,
kazu da su mi oci lijepe ali bez osmjeha,,,,,,,,,,,ne znaju koliko drhtaja prouzrokuje tvoj dah...ne znaju da ne mogu a…