Strah kod velikog djela ovdašnjih muškaraca da će im romantičan gest ugroziti muškost i učiniti ih takozvanim mekušcima, uglavnom je neosvješćen i potpuno neopravdan. Možemo ga podjednako prepoznati kod novog mladog poslovnog čovjeka, kao i kod okorjLa Dolce Vita ili Romantična ljubavelog tradicionaliste.

S druge strane, žene se mahom stide da otvoreno iskažu potrebu za romantikom, nego umjesto toga očekuju da će se muškarac sam sjetiti. One se stide da traže, oni se plaše ugrožene muškosti, a zapravo ih mrzi da daju, dok žeđ za romantikom ostaje neutoljena stvarajući mješavinu ozlojeđenosti i pritajenog bjesa.
VIVA LA DOLCE VITA

“Šta ako u poslednjim danima života shvatim da sam ostala na pogrešnom mjestu onda kada je trebalo ici dalje? Šta ako me je nešto cekalo baš tamo gdje me je mrzilo da prodjem? Šta ako bi sve bilo drugacije i neuporedivo bolje da sam se u pravom trenutku sjetila prave recenice, jedinog moguceg odgovora na postavljeno pitanje? Šta ako nisam okrenula glavu kada je trebalo i ako nisam ugledala nešto što je neizostavno bilo namj

Pronadji me na starom mijestu ja sam jos uvjek TVOJA,
svi znaju gdje sam, slobodno pitaj ulica tuge je moja
Zivot ide svojim tokom nista novo bar kod mene
u MISLIMA JOS SAM S TOBOM NIKOM NE DAM USPOMENE mozda se vratis, MOZDA MI DODJES srce te ceka mozes kad hoces.... http://www.youtube.com/v/peqvwAnFCPo&hl=en_US&fs=1&

TRAZIM TE MEDJU ZVJEZDAMA I IZVORIMA SNA,
TRAZIM TE U MAGLI SAMOCE I OCIMA PROLAZNIKA,
TRAZIM TE U OKU KOJE SUZOM VLAZIM ,
ZNAM DA JE UZALUD ALI JA IPAK TEBE TRAZIM

Koračam bosa tvojim tragom
Priljubljujem usne uz tvoju praznu čašu
U tvom odjelu tražim odlutalu toplotu
Pogledom dotičem sve što si ti gledao
Ispisujem ti ime izgovaram ga tiho

Blagosiljam dane kad čuvaš svoje zdravlje
Ponavljam sve mazne riječi koje smo ikad rekli
Sjećam se zavjeta tvojih očiju

Tvoj se poslednji dodir još ne odvaja od mene
Sa svakim danom se suočavam umorna srca
Tromih nogu

To što smo razdvojeni pola mi odnosi snage
A ostatak mi treba da bih te sačekala.
Karolin Ris

Lagano umire onaj koji ne putuje, onaj koji ne cita, onaj koji ne sluša muziku, onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagno umire onaj koji uništava vlastitu ljubav, onaj koji ne prihvaca pomoc.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika, postavljajuci si svaki dan ista ogranicenja,onaj koji ne mijenja rutinu, onaj koji se ne usudjuje odjenuti u novu boju,onaj koji ne prica sa ljudima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija;
onih koje daju sjaj u ocima i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja svoj život kada nije…

Prošla je skoro godina odkad ga nisam vidjela Nada da ću ga ikad vidjeti, apsolutno je iščezla. Odustavši od potrage za njim, odustala sam od svega. Strah od samoće bio je jači od želje da proneđem sebe kroz njega. On mi to ne bi dozvolio da je bio pored mene. Čudno je kako strah postaje jači kako vrijeme prolazi, iako znaš da nećeš izgubit puno pokušavanjem, osim te energije životne koju svako u sebi nosi. Ne znam, možda sam samo još jedno lice u drami kome autor nije uspio da udahne život i time zavrsi započeto. Možda sam upravo ja…